Detalji

Provedba programa prevencije nasilja sad je važnija nego ikad prije

Zagreb, 25. studenog 2020. – Rad na jačanju otpornosti djece i njihovog mentalnog zdravlja u vrijeme zdravstvene krize još je važniji nego inače, zaključak je pete konferencije CAP pomagača Republike Hrvatske, održane proteklog vikenda u povodu Međunarodnog dana djeteta, prvi put online. Konferencija je okupila 130 odgojno-obrazovnih djelatnica i djelatnika koji diljem Hrvatske provode program CAP (Child Assault Prevention) usmjeren na primarnu prevenciju zlostavljanja i osnaživanje djece u sprečavanju napada vršnjaka, nepoznatih osoba (otmice) i djeci poznatih odraslih osoba. Kroz program se predano radi na smanjenju ranjivosti djece i mladih od verbalnog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja, a u Hrvatskoj ga provodi Udruga roditelja „Korak po korak“.

„Ove godine svjedočimo prilično silovitom mijenjanju naših životnih navika. Iznenadne i neočekivane promjene u obiteljskim i radnim obrascima postale su neizbježne, a to pak predstavlja izvor stresa za većinu ljudi. Strah i neizvjesnost emocije su koje mnogi proživljavamo, a shodno tome, i reakcije na takve snažne emocije i nošenje s njima nisu svima jednako uvjetovane. Psihičko zdravlje i mentalna stabilnost stoga su stupovi obrane od neprimjernog nošenja sa stresom koje nažalost nerijetko rezultira nasiljem. Odgovornost je društva da prevenira svako nasilje, a u fokusu naše Udruge svakako je nasilje nad djecom. Mi smo ti koji u svom svakodnevnom radu s djecom trebamo i možemo prepoznati znakove zlostavljanja i nasilja te činiti sve što je u našoj moći da osiguramo pravodobnu prevenciju“, naglasila je Silvija Stanić, izvršna direktorica Udruge roditelja „Korak po korak“.

Tako je i glavni fokus ovogodišnje konferencije, održane online u skladu sa svim uputama i propisanim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, bio kreirati plan provedbe i prilagodbe postojećih kurikuluma u pojačanim epidemiološkim uvjetima, kao i predstaviti inovativne, digitalne alate za provedbu preventivnih programa. Upravo su se oni ove godine pokazali izuzetno bitnim čimbenicima za kontinuitet i uspjeh programa pa se tako razgovaralo o primjeni edukativne platforme Boardmaker, komunikacijskog alata GRID3, alata za stvaranje interaktivnog sadržaja Genially te videomaterijala za provedbu radionica koje razvija Udruga roditelja „Korak po korak“.

Važnost rada na mentalnom zdravlju s djecom i mladima te rada na jačanju otpornosti djece u vrijeme zdravstvene krize istaknula je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih. Naglasila je da su upravo odgojno-obrazovni djelatnici i udruge civilnog društva fokalne točke za savjetovanje, edukaciju i pomoć kod brige o mentalnom zdravlju i jačanju otpornosti djece i mladih u vremenu bez presedana u kojem se trenutno nalazimo.

Tijekom drugog dana konferencije Đuro Gavran, autor dokumentarnog filma „Jedna od nas“ koji govori o reakcijama društva na seksualno zlostavljanje djece, predstavio je edukativnu kampanju koja prati film i u koju su uključeni i predstavnici Udruge roditelja „Korak po korak“. Pozvao je i CAP pomagače da mu se pridruže u razgovorima koji će biti organizirani nakon projekcija filma kao stručnjaci kojima će se moći obratiti svi oni koji žele razgovarati, dobiti podršku ili saznati kako prijaviti nasilje.

Nakon više od dvadeset godina aktivne provedbe programa u cijeloj državi, CAP program i dalje nastavlja sa svojim aktivnostima te sada još više i snažnije nastoji zagovarati pravo svakog djeteta da bude SIGURNO od nasilja, JAKO u obrani sebe i drugih te SLOBODNO da izrazi svoja mišljenja te uživa u svom djetinjstvu. „Konferencija je još jednom pokazala kako se CAP pomagači zaista mogu smatrati svojevrsnim dijelom elite obrazovnog sustava jer godinama aktivno i sustavno rade na sprječavanju i prevenciji svih oblika zlostavljanja nad i među djecom i mladima“, izjavio je Kristijan Orešković, koordinator CAP programa.

 

Detalji

I ove godine u suradnji s Kickboxing klubom Leon gym nastavljamo s projektom #AktivnaMAMA. Projekt se provodi  s ciljem povećanja socijalne uključenosti maloljetnih i mladih majki i njihove djece u riziku od socijalne isključenosti u zajednicu, kroz rekreativne kickboxing aktivnosti.  Ova, 2020. godina podsjetila nas je koliko je fizička aktivnost važna za očuvanje zdravlja, kako tjelesnog, tako i mentalnog te da je važno pronaći aktivnosti kroz koje ćemo smanjiti stres i popraviti raspoloženje.

U okviru projekta provode se sportsko-rekreativni treninzi koje održavaju licencirani sportski treneri educirani za rad sa socijalno osjetljivim skupinama, dva puta tjedno u trajanju od sat vremena. Za sve korisnice ovog programa i njihovu djecu, osigurali smo nabavu setova sportske opreme kako bi po završetku projekta mogle nastaviti sa sportsko-rekreativnim treninzima. Sve se aktivnosti provode uz poštivanje epidemioloških mjera i preporuka jer je prioritet očuvanje zdravlja i sigurnosti svih polaznica.

Uz treninge sportske rekreacije temeljene na kickboxingu, stručne suradnice Udruge roditelja „Korak po korak“ održavaju i ciklus radionica na temu razvoja psihosocijalnih vještina za maloljetne i mlade majke.

Ovakvim načinom rada želimo potaknuti maloljetne i mlade majke i njihovu djecu na bavljenje sportskom rekreacijom koja doprinosi socijalnoj uključenosti te razvoju pozitivnih društvenih stavova i vrijednosti, vještina i kompetencija kroz radionice namijenjene njihovim potrebama.

Projekt #AktivnaMAMA provodi se uz financijsku potporu

Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Detalji

Piše: Mia Krpan, mag.psych

Odluka o tome hoće li i kako razgovarati s djetetom o odlasku na izdržavanje kazne zatvora jednog roditelja ili o povratku iz zatvora prvenstveno je na roditeljima. Tema zatvora je osjetljiva i roditeljima može biti jako teško donijeti odluku o tome žele li djeci uopće reći gdje mu je roditelj i ako se na to odluče, koliki dio istine će otkriti. Vrlo je kompleksna situacija jer roditelj razmišlja o tome kako će se ta informacija odraziti na dijete, na njegove osjećaje i ponašanje, istovremeno razmišlja što će zajednica u kojoj živi misliti o njima kao o obitelji, što će o njima pričati, uz dodatne partnerske i osobne emocionalne poteškoće te financijske izazove. Često iz tog razloga roditelj koji ostaje s djetetom i roditelj koji odlazi na izdržavanje kazne zatvora odlučuju djetetu slagati ili sakriti istinu kako bi ga zaštitili. Djeca (bivših) zatvorenika mogu doživljavati nisko samopoštovanje, osjećaj izoliranosti i usamljenosti, ljutnje i/ili srama te su općenito izloženija riziku od narušavanja mentalnog zdravlja. Djeca koja su svjedočila uhićivanju roditelja također se nose s mislima koje mogu doprinijeti osjećaju straha, zbunjenosti, tuge i zabrinutosti.

Zašto (je bolje) reći istinu?

Laganje djetetu nije preporučljivo, preporučuje se djeci reći istinu jer se tako gradi odnos povjerenja s djetetom, uči se dijete da je govorenje istine važno, izbjegava se situacije u kojoj se dijete može osjećati zbunjeno i daje mu se poruka da to nije nešto čega se mora sramiti i što mora skrivati pred drugima. S iskrenim pristupom djeci se daje prilika i temelji za razvoj vještina iskrene komunikacije, konfrontiranja u teškim životnim situacijama i postavlja im se sustav vrijednosti koji uključuje iskrenost. Jednom kada dijete bolje razumije situaciju u kojoj se nalazi i ono i cijela obitelj, može se bolje prilagoditi novonastaloj situaciji i na pozitivan način primijeniti naučeno na neke buduće životne izazove. Djeca osjete kada se nešto drugačije događa oko njih, primijete emocije roditelja i bližnjih i za njih može biti jako zbunjujuće kada jedan roditelj odjednom nestane bez objašnjenja. Skloni su maštanju i brizi za voljene te bi mogli zamisliti puno gori scenarij od onoga koji se zapravo događa ako nemaju dovoljno informacija. Nisu rijetke situacije u kojima dijete misli da roditelj godinama „radi u Njemačkoj“. Cijelo to vrijeme dijete nešto sumnja i dobiva informaciju da oni kao obitelj imaju neku mračnu tajnu, ali ne zna točno što se događa. Po povratku roditelja „iz Njemačke“ ništa nije isto, ako nema dodatnog objašnjenja i život se samo nastavi dalje, dijete može ostati zbunjeno.  

Koliko reći?

Koliki dio istine će roditelj reći djetetu ovisi o dobi, zrelosti i karakteru djeteta. U pravilu, što je starije dijete, to je važnije s njime što otvorenije razgovarati odnosno, pružiti više informacija. Djeca do pete godine ne mogu shvatiti npr. kompleksnost života i neke odnose između različitih pojava i događaja kao što to može dijete od sedam godina. Ipak, i dijete od pet godina može razumjeti što se događa ako je razgovor primjeren njegovoj dobi. Dijete će možda imati potrebu znati voli li ga ta osoba još uvijek, kada će se vratiti, gdje je bio cijelo vrijeme, je li mu bilo teško u zatvoru, je li bio gladan, što je jeo, je li ga što boljelo, je li loša osoba, je li dijete nešto krivo napravilo.

Kako reći da ide u zatvor ili da je bio u zatvoru

Nema jednog recepta kako reći djetetu da je roditelj ili osoba iz obitelji (bila) u zatvoru ili da odlazi na izdržavanje kazne, ali važno je i preporučuje se osigurati dovoljno vremena za taj razgovor kako bi dijete moglo postavljati pitanja, kako bi imalo dovoljno vremena za razumjeti situaciju i kako bi dobilo osjećaj da je sigurno i voljeno. Dobro je  da razgovor s djetetom bude što jednostavniji i da se roditelj unaprijed pripremi što će reći. Djetetu se može objasniti da je roditelj napravio nešto krivo i loše no, da zbog toga nije loša osoba. Npr. ako se radilo o oružanoj pljački banke roditelj može reći: „Tata je uzeo novce koji nisu njegovi i pritom je imao kod sebe oružje. Nije nikoga povrijedio, ali to je bilo jako loše što je napravio. On tebe jako voli i ne želi da se ti osjećaš krivim zbog nečega što je on napravio.“ ili ako se radi o napadu na drugu osobu, pokušaju ubojstva, roditelju može reći: „Mama se osjećala loše, bila je ljuta na jednu osobu i ozlijedila ju je. To što je napravila je jako loše i zato je bila u zatvoru, kada odrasla osoba namjerno jako ozlijedi drugu osobu mora u zatvor. Ona nije loša osoba i jako te voli. Žao mi je što ti nisam ranije rekao, bojao sam se da će ti biti teško ako ti kažem, pogriješio sam i potrudit ću se odgovoriti ti na sva pitanja koja te zanimaju.“ 

Koliko dugo ga neće biti

Preporučuje se pažljivo reći i koliko dugo roditelja neće biti, a način kako, će ovisiti o dobi. U priručniku Udruge RODA „Neprekinuta veza“ navodi se sljedeće: “ Za malu djecu reći „vratit ću se za 3 godine“ može biti teško za razumjeti. U ovim slučajevima prilagodite odgovor, primjerice „vratit ću se kada budeš imao 7 godina“ ili „vratit ću se za 3 rođendana“ ili „još tri Božića pa ću biti kući“. Čak i kada se radi o dugoj kazni, za dijete je lakše čuti konkretan odgovor (npr. „kada se vratim ti ćeš već završiti školu i raditi“, nego apstraktne rečenice poput „još dugo dugo neću doći“).“ Zatvorsku sobu možete djetetu objasniti kao mjesto u kojem je krevet i ormarić, u kojem roditelj spava s još jednom osobom i ne može izaći kada god poželi. Svaki dan u isto vrijeme izlazi iz sobe kako bi otišao na obrok ili šetnju ili na posao koji tamo obavlja.

Što će se promijeniti kada ode u zatvor ili što će se promijeniti sada kada se roditelj vratio

Objasnite djetetu koje će promjene u njihovom životu donijeti zatvorska kazna roditelja, ili povratak roditelja iz zatvora, ali i koje će stvari ostati iste. Npr. „Nećemo moći vidjeti tatu svaki dan, ali moći ćeš mu svaki dan napisati u pismu kako se osjećaš i što se sve novo događa u školi, moći ćeš ga svaki dan nazvati i ispričati mu svoj dan“. U slučaju da je dijete saznalo da je roditelj bio odsutan jer je bio u zatvoru i sada se vraća u obiteljsku kuću, može ga se pripremiti na to da će mu možda trebati vremena da se opet zbliži s roditeljem i da je u redu ako mu treba vremena. Može se potaknuti dijete da postavlja pitanja o tome što misli da će se promijeniti, a što misli da će ostati isto s povratkom roditelja u život djeteta. Djeca koja nisu znala da je njihov roditelj bio u zatvoru mogu se osjećati prevareno, uzrujano i zbunjeno, a istovremeno mogu biti i uzbuđeni što im se roditelj vraća u život. Toj djeci će možda trebati vremena da se ponovo poveže s roditeljem, da razviju bliskost i povjerenje i da se otvore roditelju. Dijete ne treba prisiliti na ponovni kontakt ako se ne osjeća ugodno i treba poštivati ritam i tempo djeteta prilikom ponovnog uspostavljanja kontakta.

Koju poruku poslati djetetu prilikom razgovora

Na kraju razgovora djetetu objasnite koji su sve načini na koje može ostati u kontaktu s roditeljem koji odlazi u zatvor (ili koji se vraća iz zatvora, ali ne u obiteljski dom) – da mogu pričati putem telefona, pisati si pisma, crtati crteže, slati pakete i poklone te vidjeti uživo kada dođe u posjetu. Moguće je da dijete neće odmah tijekom razgovora imati pitanja već će se sjetiti pitanja za par sati ili dana i treba im dati do znanja da kada god se sjete da je roditelj tu za njih da o tome razgovaraju. Ako će dijete imati potrebu posjetiti roditelja u zatvor potrebno ga je jako dobro pripremiti: objasniti točno cijelu proceduru gdje će sve ići, koga će sve vidjeti, koliko će sve trajati, kako bi im se smanjila tjeskoba i ublažio osjećaj neizvjesnosti oko odlaska.

Zaključak

Jedna od važnih emocionalnih i fizičkih posljedica na „gubitak“ roditelja koji je otišao u zatvor je narušena privrženost između roditelja i djeteta. Kako djeci kojoj roditelj otputuje ili umre uglavnom podršku pruže različite osoba iz zajednice, škole, obitelji i prijatelja, u situaciji kada roditelj odlazi zbog zatvora toj djeci podrška iz zajednice izostane. Postoji određen rizik od potencijalnih dugoročnih posljedica na psihičko (osobito emocionalno) zdravlje. Stoga djetetu koje se suoči s roditeljevim odlaskom u zatvor odnosno povratkom iz zatvora, treba osigurati dovoljno podrške od strane drugih članova obitelji, savjetovatelja, škole, vrtića, prijatelja. Za roditelje i odgajatelje je važno znati da njihovoj djeci podrška škole i vrtića može značajno olakšati prilagodbu na situaciju kroz koju prolaze (primjerice, mogli bi uspostaviti dogovor da dijete kada odlazi posjetiti roditelja u zatvor može izostati iz škole taj dan).

Izradili smo i letak sa sažetim smjernicama za razgovor s djecom o ovoj temi, namijenjen roditeljima i skrbnicima te stručnjacima koji rade s njima, djecom i/ili obiteljima. Letak možete pročitati i preuzeti ovdje.

Detalji

U srijedu, 28.10.2020., u Gradskoj vijećnici u Varaždinu, u suradnji s udrugom Novi put iz Varaždina kao sudionicima projekta te Upravnim odjelom za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo Grada Varaždina kao domaćinima, proveli smo prvu volontersku akciju projekta „Uključene zajednice“. Akcija je provedena s ciljem podizanja svijesti i dodatnog senzibiliziranja stručnjaka – predstavnika organizacija i ustanova koji su dionici postpenalnog sustava na potrebe i izazove djece (bivših) zatvorenika. 

                                                                        

Uz voditeljicu projekta, Miju Krpan i suradnicu na projektu, Saru Carević, na događanju su sudjelovali: Jasenka Husnjak, ravnateljica Dječjeg vrtića Varaždin; Vesna Šumiga, voditeljica Probacijskog ureda Varaždin; Vlasta Husnjak, voditeljica Odjela tretmana i Ivana Rihtarić – Lukačić, viša stručna savjetnica za tretman Zatvora u Varaždinu; Jelena Mikić, ravnateljica Društva Naša djeca Varaždin; Andreja Bobek, predstavnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo Grada Varaždina; Lidija Perši, predstavnica CZSS Varaždin i suradnica Udruge Novi put te Nikola Dugandžić iz Udruge Novi put Varaždin.

Okupljenim sudionicima događanja uz aktivnosti, ciljeve i ishode projekta,  predstavljena je slikovnica Zašto je Gor nacrtao zub? o malom risu Goru koji se suočava s izazovima koje donosi odsustvo tate koji je na izdržavanju kazne zatvora. Također, predstavljen je letak o tome kako razgovarati s djecom o izdržavanju kazne zatvora, također izrađen u okviru projekta. Letak je namijenjen roditeljima počiniteljima kaznenih djela, njihovim partnerima, članovima obitelji i stručnjacima koji rade s roditeljima, djecom i obiteljima. Letak će uskoro biti dostupan na našoj web stranici. 

Nakon podjele slikovnice i letaka, otvoren je prostor za raspravu i pitanja. Sudionici su tada razmijenili iskustva o radu s djecom počinitelja kaznenih djela i njihovim roditeljima, mogućnostima i prilikama intersektorske suradnje, osobito u vidu mogućnosti i potrebe za dijeljenjem informacija koje mogu pomoći stručnjacima u pružanju adekvatne podrške djeci roditelja koji su (bili) u zatvoru, izravno ili preko komunikacije s roditeljem ili skrbnikom djeteta.

Istaknuta je potreba za pažljivim, individualnim pristupom u radu sa svakim djetetom, odnosno roditeljima i obitelji. Neka djeca će dominantno doživljavati i pokazivati ljutnju, neka tugu, a neka se uopće neće isticati ili naglašeno pokazati kako se osjećaju, što je dodatni razlog zašto ta djeca često ostanu “nevidljiva” okolini, a upravo ta podrška im je itekako potrebna da se bolje prilagode situaciji u kojoj se nalaze uslijed izdržavanja kazne zatvora roditelja.

Organizacija događaja je sufinancirana u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Projekt sufinanciraju Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i  Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj objave i stajališta izražena u okviru organiziranog događanja isključiva su odgovornost Udruge roditelja „Korak po korak“.    

Detalji

U partnerstvu s Društvom „Naša djeca“ grada Gospića nastavili smo s provedbom aktivnosti u sklopu projekta Budi Odgovoran, Slobodno Sheraj (BOSS)!

U skladu s ciljem projekta koji se oslanja na poticanje odgovornog spolnog ponašanja mladih kroz analiziranje, korištenje i dijeljenje informacija, proveli smo dvije aktivnosti zajedno s našim volonterima.

Organizirano je ukupno 5 fokus grupa na kojima je sudjelovao 21 sudionik, a njihova svrha bila je utvrditi perspektivu i potrebe mladih o izazovima i mogućnostima unapređenja vezanim uz odgovorno spolno ponašanje mladih. Na temelju dobivenih rezultata kreiran je anketni upitnik koji je proveden na uzorku od 200 mladih diljem Republike Hrvatske, a njegova poanta bila je obuhvatiti perspektivu većeg broja mladih koji će se razlikovati prema demografskim obilježjima.

Kako bi sumirali sve dobivene rezultate, održan je jednodnevni BOSS UP! susret 31.10 putem ZOOM platforme. Na njemu su sudjelovali svi volonteri timova BOSS 1 i BOSS 2. Glavni smisao ovog susreta bio je predstavljanje provedenih aktivnosti te kreiranje tema i željenih poruka o važnosti odgovornog spolnog ponašanja mladih koje će biti uključene u izradu edukativnih video poruka.

Slijedi nam planiranje medijske kampanje u sklopu koje ćemo promovirati izrađene video poruke kako bismo unaprijedili informiranost o potrebama mladih i senzibilizirali opću i stručnu javnost.

Izrađen je služeni Instagram profil na kojem možete pratiti naše daljnje aktivnosti.

Zapratite nas i na: @boss_odgovorno_sheraj

 

Detalji

U sklopu Erasmus + strateškog partnerstva ParentBank organizirali smo online trening stručnjaka koji rade s samohranim roditeljima. Program edukacije slijedio je kurikulum razvijen u okviru projektnih aktivnosti. Na treningu su predstavljeni projekt, kompetencije za cjeloživotno učenje (općenito), sudionici su upoznati s platformom COEUS na kojoj su razvijeni svi radni materijali, praktične vježbe i alati za vrednovanje. Naš trening održan je za 30 polaznika, uglavnom socijalnih radnika koji rade u centrima za socijalnu skrb, ali i psihologa iz javnih tijela, nevladinih organizacija i drugih institucija. Imali smo i nekoliko NGO stručnjaka i predstavnika Centara za odgoj i obrazovanje. Sudionici su izrazili spremnost za daljnju suradnju na tim temama, kao i važnost rada s samohranim roditeljima na razvoju Banke vremena koju trenutno razvijamo.

Pratite nas i dalje za nove informacije i aktivnosti na ovom projektu.

 

Detalji

Ovom slikovnicom izrađenom u okviru projekta “Uključene zajednice” nastojali smo podići svijest roditelja i djece na poteškoće i emocije koje mogu doživljavati djeca (bivših) zatvorenika poput srama, tuge ili usamljenosti. Svrha slikovnice je da roditeljima (odgajateljima, skrbnicima, udomiteljima) posluži kao dodatan alat pri razvoju suosjećanja i empatije njihove djece prema djeci čiji su roditelji (bili) u zatvoru. Projekt je proveden tijekom 2019. i 2020. godine s općim ciljem stvaranja uvjeta u društvenim zajednicama za resocijalizaciju počinitelja kaznenih djela kroz povećane kapacitete organizacija civilnog društva.

Pročitajte, preuzime i koristite slikovnicu u svom radu! 

Klikni na Gora, pogledaj i preuzmi slikovnicu! 

Detalji

U suradnji s partnerskim organizacijama na projektu, udrugom RODA  - Roditelji u akciji i Pučkim otvorenim učilištem Korak po korak iz Zagreba, izradili smo slikovnicu „Zašto je Gor nacrtao zub“ kako bi roditeljima, odgajateljima, skrbnicima i/ili udomiteljima poslužila kao alat i model za podršku u razvoju suosjećanja i empatije njihove djece prema djeci čiji su roditelji (bili) na izdržavanju kazne zatvora.

Slikovnica je namijenjena djeci predškolske dobi, i pobliže dočarava što sve doživljava te s kojim se izazovima i poteškoćama nosi mali ris Gor kojem nedostaje njegov tata. Autori teksta slikovnice su Udruga roditelja „Korak po korak“, udruga RODA – Roditelji u akciji i Pučko otvoreno učilište Korak po korak iz Zagreba, a izradu ilustracija potpisuje Dea Jagić, animatorica, dizajnerica, ilustratorica i redateljica iz Zagreba.

 

U srijedu, 28.10.2020., u 13h u Gradskoj vijećnici u Varaždinu na adresi Trg kralja Tomislava 1, u suradnji s udrugom Novi put iz Varaždina kao sudionicima projekta te Upravnim odjelom za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo Grada Varaždina kao domaćinima, provest ćemo volontersku akciju na koju smo pozvali stručnjake zaposlene u organizacijama i institucijama koje rade s djecom i obiteljima na području varaždinske županije.

Na događanju ćemo okupljenim sudionicima predstaviti i podijeliti slikovnicu „Zašto je Gor nacrtao zub?“ , ali i letke sa smjernicama o tome kako razgovorati s djecom o ovoj temi.

Slikovnica i letak će svim zainteresiranima uskoro biti dostupna i u online verziji pa ćete ih moći preuzeti na našem webu!

 

Organizacija događaja je sufinancirana u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Projekt sufinanciraju Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i  Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj objave i stajališta izražena u okviru organiziranog događanja isključiva su odgovornost Udruge roditelja „Korak po korak“.