Piše: Mia Krpan, mag.psych

Odluka o tome hoće li i kako razgovarati s djetetom o odlasku na izdržavanje kazne zatvora jednog roditelja ili o povratku iz zatvora prvenstveno je na roditeljima. Tema zatvora je osjetljiva i roditeljima može biti jako teško donijeti odluku o tome žele li djeci uopće reći gdje mu je roditelj i ako se na to odluče, koliki dio istine će otkriti. Vrlo je kompleksna situacija jer roditelj razmišlja o tome kako će se ta informacija odraziti na dijete, na njegove osjećaje i ponašanje, istovremeno razmišlja što će zajednica u kojoj živi misliti o njima kao o obitelji, što će o njima pričati, uz dodatne partnerske i osobne emocionalne poteškoće te financijske izazove. Često iz tog razloga roditelj koji ostaje s djetetom i roditelj koji odlazi na izdržavanje kazne zatvora odlučuju djetetu slagati ili sakriti istinu kako bi ga zaštitili. Djeca (bivših) zatvorenika mogu doživljavati nisko samopoštovanje, osjećaj izoliranosti i usamljenosti, ljutnje i/ili srama te su općenito izloženija riziku od narušavanja mentalnog zdravlja. Djeca koja su svjedočila uhićivanju roditelja također se nose s mislima koje mogu doprinijeti osjećaju straha, zbunjenosti, tuge i zabrinutosti.

Zašto (je bolje) reći istinu?

Laganje djetetu nije preporučljivo, preporučuje se djeci reći istinu jer se tako gradi odnos povjerenja s djetetom, uči se dijete da je govorenje istine važno, izbjegava se situacije u kojoj se dijete može osjećati zbunjeno i daje mu se poruka da to nije nešto čega se mora sramiti i što mora skrivati pred drugima. S iskrenim pristupom djeci se daje prilika i temelji za razvoj vještina iskrene komunikacije, konfrontiranja u teškim životnim situacijama i postavlja im se sustav vrijednosti koji uključuje iskrenost. Jednom kada dijete bolje razumije situaciju u kojoj se nalazi i ono i cijela obitelj, može se bolje prilagoditi novonastaloj situaciji i na pozitivan način primijeniti naučeno na neke buduće životne izazove. Djeca osjete kada se nešto drugačije događa oko njih, primijete emocije roditelja i bližnjih i za njih može biti jako zbunjujuće kada jedan roditelj odjednom nestane bez objašnjenja. Skloni su maštanju i brizi za voljene te bi mogli zamisliti puno gori scenarij od onoga koji se zapravo događa ako nemaju dovoljno informacija. Nisu rijetke situacije u kojima dijete misli da roditelj godinama „radi u Njemačkoj“. Cijelo to vrijeme dijete nešto sumnja i dobiva informaciju da oni kao obitelj imaju neku mračnu tajnu, ali ne zna točno što se događa. Po povratku roditelja „iz Njemačke“ ništa nije isto, ako nema dodatnog objašnjenja i život se samo nastavi dalje, dijete može ostati zbunjeno.  

Koliko reći?

Koliki dio istine će roditelj reći djetetu ovisi o dobi, zrelosti i karakteru djeteta. U pravilu, što je starije dijete, to je važnije s njime što otvorenije razgovarati odnosno, pružiti više informacija. Djeca do pete godine ne mogu shvatiti npr. kompleksnost života i neke odnose između različitih pojava i događaja kao što to može dijete od sedam godina. Ipak, i dijete od pet godina može razumjeti što se događa ako je razgovor primjeren njegovoj dobi. Dijete će možda imati potrebu znati voli li ga ta osoba još uvijek, kada će se vratiti, gdje je bio cijelo vrijeme, je li mu bilo teško u zatvoru, je li bio gladan, što je jeo, je li ga što boljelo, je li loša osoba, je li dijete nešto krivo napravilo.

Kako reći da ide u zatvor ili da je bio u zatvoru

Nema jednog recepta kako reći djetetu da je roditelj ili osoba iz obitelji (bila) u zatvoru ili da odlazi na izdržavanje kazne, ali važno je i preporučuje se osigurati dovoljno vremena za taj razgovor kako bi dijete moglo postavljati pitanja, kako bi imalo dovoljno vremena za razumjeti situaciju i kako bi dobilo osjećaj da je sigurno i voljeno. Dobro je  da razgovor s djetetom bude što jednostavniji i da se roditelj unaprijed pripremi što će reći. Djetetu se može objasniti da je roditelj napravio nešto krivo i loše no, da zbog toga nije loša osoba. Npr. ako se radilo o oružanoj pljački banke roditelj može reći: „Tata je uzeo novce koji nisu njegovi i pritom je imao kod sebe oružje. Nije nikoga povrijedio, ali to je bilo jako loše što je napravio. On tebe jako voli i ne želi da se ti osjećaš krivim zbog nečega što je on napravio.“ ili ako se radi o napadu na drugu osobu, pokušaju ubojstva, roditelju može reći: „Mama se osjećala loše, bila je ljuta na jednu osobu i ozlijedila ju je. To što je napravila je jako loše i zato je bila u zatvoru, kada odrasla osoba namjerno jako ozlijedi drugu osobu mora u zatvor. Ona nije loša osoba i jako te voli. Žao mi je što ti nisam ranije rekao, bojao sam se da će ti biti teško ako ti kažem, pogriješio sam i potrudit ću se odgovoriti ti na sva pitanja koja te zanimaju.“ 

Koliko dugo ga neće biti

Preporučuje se pažljivo reći i koliko dugo roditelja neće biti, a način kako, će ovisiti o dobi. U priručniku Udruge RODA „Neprekinuta veza“ navodi se sljedeće: “ Za malu djecu reći „vratit ću se za 3 godine“ može biti teško za razumjeti. U ovim slučajevima prilagodite odgovor, primjerice „vratit ću se kada budeš imao 7 godina“ ili „vratit ću se za 3 rođendana“ ili „još tri Božića pa ću biti kući“. Čak i kada se radi o dugoj kazni, za dijete je lakše čuti konkretan odgovor (npr. „kada se vratim ti ćeš već završiti školu i raditi“, nego apstraktne rečenice poput „još dugo dugo neću doći“).“ Zatvorsku sobu možete djetetu objasniti kao mjesto u kojem je krevet i ormarić, u kojem roditelj spava s još jednom osobom i ne može izaći kada god poželi. Svaki dan u isto vrijeme izlazi iz sobe kako bi otišao na obrok ili šetnju ili na posao koji tamo obavlja.

Što će se promijeniti kada ode u zatvor ili što će se promijeniti sada kada se roditelj vratio

Objasnite djetetu koje će promjene u njihovom životu donijeti zatvorska kazna roditelja, ili povratak roditelja iz zatvora, ali i koje će stvari ostati iste. Npr. „Nećemo moći vidjeti tatu svaki dan, ali moći ćeš mu svaki dan napisati u pismu kako se osjećaš i što se sve novo događa u školi, moći ćeš ga svaki dan nazvati i ispričati mu svoj dan“. U slučaju da je dijete saznalo da je roditelj bio odsutan jer je bio u zatvoru i sada se vraća u obiteljsku kuću, može ga se pripremiti na to da će mu možda trebati vremena da se opet zbliži s roditeljem i da je u redu ako mu treba vremena. Može se potaknuti dijete da postavlja pitanja o tome što misli da će se promijeniti, a što misli da će ostati isto s povratkom roditelja u život djeteta. Djeca koja nisu znala da je njihov roditelj bio u zatvoru mogu se osjećati prevareno, uzrujano i zbunjeno, a istovremeno mogu biti i uzbuđeni što im se roditelj vraća u život. Toj djeci će možda trebati vremena da se ponovo poveže s roditeljem, da razviju bliskost i povjerenje i da se otvore roditelju. Dijete ne treba prisiliti na ponovni kontakt ako se ne osjeća ugodno i treba poštivati ritam i tempo djeteta prilikom ponovnog uspostavljanja kontakta.

Koju poruku poslati djetetu prilikom razgovora

Na kraju razgovora djetetu objasnite koji su sve načini na koje može ostati u kontaktu s roditeljem koji odlazi u zatvor (ili koji se vraća iz zatvora, ali ne u obiteljski dom) – da mogu pričati putem telefona, pisati si pisma, crtati crteže, slati pakete i poklone te vidjeti uživo kada dođe u posjetu. Moguće je da dijete neće odmah tijekom razgovora imati pitanja već će se sjetiti pitanja za par sati ili dana i treba im dati do znanja da kada god se sjete da je roditelj tu za njih da o tome razgovaraju. Ako će dijete imati potrebu posjetiti roditelja u zatvor potrebno ga je jako dobro pripremiti: objasniti točno cijelu proceduru gdje će sve ići, koga će sve vidjeti, koliko će sve trajati, kako bi im se smanjila tjeskoba i ublažio osjećaj neizvjesnosti oko odlaska.

Zaključak

Jedna od važnih emocionalnih i fizičkih posljedica na „gubitak“ roditelja koji je otišao u zatvor je narušena privrženost između roditelja i djeteta. Kako djeci kojoj roditelj otputuje ili umre uglavnom podršku pruže različite osoba iz zajednice, škole, obitelji i prijatelja, u situaciji kada roditelj odlazi zbog zatvora toj djeci podrška iz zajednice izostane. Postoji određen rizik od potencijalnih dugoročnih posljedica na psihičko (osobito emocionalno) zdravlje. Stoga djetetu koje se suoči s roditeljevim odlaskom u zatvor odnosno povratkom iz zatvora, treba osigurati dovoljno podrške od strane drugih članova obitelji, savjetovatelja, škole, vrtića, prijatelja. Za roditelje i odgajatelje je važno znati da njihovoj djeci podrška škole i vrtića može značajno olakšati prilagodbu na situaciju kroz koju prolaze (primjerice, mogli bi uspostaviti dogovor da dijete kada odlazi posjetiti roditelja u zatvor može izostati iz škole taj dan).

Izradili smo i letak sa sažetim smjernicama za razgovor s djecom o ovoj temi, namijenjen roditeljima i skrbnicima te stručnjacima koji rade s njima, djecom i/ili obiteljima. Letak možete pročitati i preuzeti ovdje.

U srijedu, 28.10.2020., u Gradskoj vijećnici u Varaždinu, u suradnji s udrugom Novi put iz Varaždina kao sudionicima projekta te Upravnim odjelom za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo Grada Varaždina kao domaćinima, proveli smo prvu volontersku akciju projekta „Uključene zajednice“. Akcija je provedena s ciljem podizanja svijesti i dodatnog senzibiliziranja stručnjaka – predstavnika organizacija i ustanova koji su dionici postpenalnog sustava na potrebe i izazove djece (bivših) zatvorenika. 

                                                                        

Uz voditeljicu projekta, Miju Krpan i suradnicu na projektu, Saru Carević, na događanju su sudjelovali: Jasenka Husnjak, ravnateljica Dječjeg vrtića Varaždin; Vesna Šumiga, voditeljica Probacijskog ureda Varaždin; Vlasta Husnjak, voditeljica Odjela tretmana i Ivana Rihtarić – Lukačić, viša stručna savjetnica za tretman Zatvora u Varaždinu; Jelena Mikić, ravnateljica Društva Naša djeca Varaždin; Andreja Bobek, predstavnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo Grada Varaždina; Lidija Perši, predstavnica CZSS Varaždin i suradnica Udruge Novi put te Nikola Dugandžić iz Udruge Novi put Varaždin.

Okupljenim sudionicima događanja uz aktivnosti, ciljeve i ishode projekta,  predstavljena je slikovnica Zašto je Gor nacrtao zub? o malom risu Goru koji se suočava s izazovima koje donosi odsustvo tate koji je na izdržavanju kazne zatvora. Također, predstavljen je letak o tome kako razgovarati s djecom o izdržavanju kazne zatvora, također izrađen u okviru projekta. Letak je namijenjen roditeljima počiniteljima kaznenih djela, njihovim partnerima, članovima obitelji i stručnjacima koji rade s roditeljima, djecom i obiteljima. Letak će uskoro biti dostupan na našoj web stranici. 

Nakon podjele slikovnice i letaka, otvoren je prostor za raspravu i pitanja. Sudionici su tada razmijenili iskustva o radu s djecom počinitelja kaznenih djela i njihovim roditeljima, mogućnostima i prilikama intersektorske suradnje, osobito u vidu mogućnosti i potrebe za dijeljenjem informacija koje mogu pomoći stručnjacima u pružanju adekvatne podrške djeci roditelja koji su (bili) u zatvoru, izravno ili preko komunikacije s roditeljem ili skrbnikom djeteta.

Istaknuta je potreba za pažljivim, individualnim pristupom u radu sa svakim djetetom, odnosno roditeljima i obitelji. Neka djeca će dominantno doživljavati i pokazivati ljutnju, neka tugu, a neka se uopće neće isticati ili naglašeno pokazati kako se osjećaju, što je dodatni razlog zašto ta djeca često ostanu “nevidljiva” okolini, a upravo ta podrška im je itekako potrebna da se bolje prilagode situaciji u kojoj se nalaze uslijed izdržavanja kazne zatvora roditelja.

Organizacija događaja je sufinancirana u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Projekt sufinanciraju Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i  Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj objave i stajališta izražena u okviru organiziranog događanja isključiva su odgovornost Udruge roditelja „Korak po korak“.    

Ovom slikovnicom izrađenom u okviru projekta “Uključene zajednice” nastojali smo podići svijest roditelja i djece na poteškoće i emocije koje mogu doživljavati djeca (bivših) zatvorenika poput srama, tuge ili usamljenosti. Svrha slikovnice je da roditeljima (odgajateljima, skrbnicima, udomiteljima) posluži kao dodatan alat pri razvoju suosjećanja i empatije njihove djece prema djeci čiji su roditelji (bili) u zatvoru. Projekt je proveden tijekom 2019. i 2020. godine s općim ciljem stvaranja uvjeta u društvenim zajednicama za resocijalizaciju počinitelja kaznenih djela kroz povećane kapacitete organizacija civilnog društva.

Pročitajte, preuzime i koristite slikovnicu u svom radu! 

Klikni na Gora, pogledaj i preuzmi slikovnicu! 

Zadovoljstvo nam je najaviti webinar pod nazivom Uključiva podrška koji će se održati 31.8.2020. u 11:00 sati putem online platforme.Webinar je namijenjen stručnjacima koji rade s počiniteljima kaznenih djela te svima koji su zainteresirani za ovo tematsko područje.Naše gošće bit će Izv.prof.dr.sc. Anita Jandrić Nišević koja će predstaviti znanstveno utemeljeni pristup rada s počiniteljima kaznenih djela te predstavnica Kaznionice u Lepoglavi koja će predstaviti tretmanski rad s počiniteljima kaznenih djela.

Predviđeno trajanje webinara: 90 minuta

Prijava je moguća putem linka:  https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSe4n9jLjOgZYg2BCNO87XROEK-enpjfHp-ofNNaVJZUdtbmdA/viewform 

Webinar se održava u sklopu projekta Uključiva podrška koji je odobren i financiran od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Za sve dodatne informacije – javite nam mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.            

 

                                                                                                                                 

Udruga roditelja „Korak po korak“ održala je webinar pod nazivom Uključiva podrška koji je proveden u ponedjeljak, 31.8.2020 od 11:00 do 12:30 sati putem online Jitsi platforme. Webinar je organiziran u sklopu istoimenog projekta koji je financiran od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Webinar je bio namijenjen stručnjacima iz različitih sektora koji se bave počiniteljima kaznenih djela odnosno, njihovom resocijalizacijom i reintegracijom u zajednicu. Sudjelovalo je ukupno 26 sudionika s područja cijele Republike Hrvatske, a naše gošće predavačice bile su Izv.prof.dr.sc. Anita Jandrić Nišević  sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, predstavnica Kaznionice u Lepoglavi te Mia Krpan koja je predstavljala projekt i aktivnosti provedene na projektu Uključiva podrška.

Sadržaj webinara sačinjavale su teme o znanstveno utemeljenom pristupu rada s počiniteljima kaznenih djela, motivaciji počinitelja kaznenih djela za suradnju, provedbi motivacijskog intervjua s nedobrovoljnim klijentima, kako umanjiti psihosocijalne posljedice koje utječu na njihovu prilagodbu na život po izlasku iz zatvora te predstavljanje tretmanskog rada u Kaznionici Lepoglava.

Po završetku izlaganja, održana je kratka diskusija u kojoj su sudionici izrazili veliki interes za teme ovog, ali i srodnog područja. 

 

Uključiva podrška novi je projekt programa Uključeni roditelji. Provodi se uz financijsku potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 

U projektu surađujemo s Probacijskim uredima I i II u Zagrebu te drugim stručnjacima iz područja promocije i zaštite ljudskih prava i prava djece kako bi podigli razinu provedbe antidiskriminacijske politike s ciljem prevencije socijalne isključenosti ranjivih skupina kao što su (bivši) zatvorenici, osuđenici i djeca.

 

Projektom želimo utjecati na održavanje pozitivnog odnosa roditelj – dijete kod (bivših) zatvorenika i osuđenika kroz ublažavanje simptoma poteškoća mentalnog zdravlja te jačanje roditeljskih kompetencija. Na taj način dugoročno želimo stvoriti uvjete za uspješnu resocijalizaciju i reintegraciju bivših zatvorenika.

 

Drugi modul na projektu Uključene zajednice - Pravni okviri i zagovarački alati održan je od 27. do 29. studenog u Udruzi RODA, u Zagrebu.

Na edukaciji su sudjelovale udruge iz Zagreba, Varaždina, Osijeka i Zadra koje će u lokalnim zajednicama u sljedećoj godini organizirati kampanje i volonterske akcije kako bi senzibilizirale društvo za pozitivan prihvat bivših zatvorenika u zajednicu.


Ivana Zanze i Branka Mrzić Jagatić vodile su edukaciju te podijelile sa sudionicima iskustvo Udruge RODA u pripremi i realizaciji brojnih zagovaračkih kampanja.

Za uspješnost zagovaračkih kampanja potrebna je dobra suradnja s medijima te korištenje društvenih platformi u online svijetu. Na edukaciji su sudionici imali priliku izrađivati planove kampanja te poruke kako bi zagovarali promjene, senzibilizirali javnost i utjecali na ključne dionike u području zaštite prava djece čiji su roditelji na odsluženju kazne zatvora.

 

Tijekom ove edukacije sudionici su se upoznali i s pravnim okvirom, naročito u području održavanja odnosa roditelja i djece. Održavanje obiteljskih odnosa ključno je za uspješnu resocijalizaciju bivših zatvorenika te je važno omogućiti održavanje obiteljskih odnosa tijekom izdržavanja kazne.

 

Pravni okviri i zagovarački alati druga je u nizu edukacija projekta Uključene zajednice. Održat će se od 27. do 29. studenog u Udruzi RODA, u Zagrebu.

 

Ova edukacija provodi se u području zagovaračkih aktivnosti, suradnje s medijima te poznavanja i korištenja pravnih mehanizama u svrhu senzibilizacije lokalne sredine za kvalitetniji postpenalni prihvat bivših zatvorenika u zajednicu. 

 

Sudionici udruga s područja Zagreba, Varaždina, Osijeka i Zadra uključeni u projektne aktivnosti na ovoj edukaciji kreirat će sadržaj poruka koje će sljedeće godine koristiti u digitalnoj kampanji s ciljem senzibilizacije javnosti na poteškoće ranjivih skupina.

 

Voditeljice ovog modula su partnerice na projektu, Ivana Zanze i Branka Mrzić Jagatić iz Udruge RODA – Roditelji u akciji.