Projekt „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“ odgovor je na činjenicu da  je međuvršnjačko te obiteljsko nasilje i zlostavljanje djece i mladih prepoznato u Republici Hrvatskoj kao prvorazredni društveni problem, no usprkos tome, kako navode izvješća te istraživanja za Republiku Hrvatsku, još uvijek ima brojnih nedostataka: izostaju i nisu donesene važne regulative, kao i sustavna edukacija i podrška stručnjacima, kampanje i obrazovni programi za roditelje, posebna obuka za pravosudne djelatnike, a tjelesno kažnjavanje kao odgojna mjera i dalje se tolerira.  

Opći cilj projekta je  kroz jačanje provedbe pravnog okvira koji djecu štiti od nasilja osnažiti pravo djece da budu sigurna

Specifični ciljevi projekta su: (1) utvrditi trenutnu razinu provedbe pravnog okvira, (2) na temelju rezultata istraživanja zagovarati bolju provedbu zakona, (3) osnažiti organizacije civilnog društva kroz edukaciju o istraživačkim i zagovaračkim aktivnostima.

 

 

Udruga roditelja „Korak po korak“ već 15 godina provodi CAP program prevencije nasilja zajedno s CAP timovima u odgojno-obrazovnim ustanovama (vrtići, škole, centri za odgoj i obrazovanje) u gotovo svim županijama na području Hrvatske uz podršku lokalnih i regionalnih samouprava i uprava te u suradnji s organizacijama civilnog društva na tim područjima. Tijekom tog razdoblja uočili smo fragmentiranost, nesustavan pristup, izostanak planiranja provedbe programa sukladno utvrđenim potrebama, te „svaštarenje i „pomodarstvo“ u području prevencije, tretmana i zaštite djece i mladih od nasilja. 

Posebno su nas pogađale priče s kojima su nam se obraćali nemoćni roditelji, učitelji, odgajatelji i stručni suradnici o sporosti sustava, nedostatku suradnje i nepovjerenju među stručnjacima i institucijama, opsežnoj administraciji, dvosmislenim i nejasnim propisima, neujednačenoj praksi i o mnogim drugim poteškoćama u kojima se gubi dijete koje je žrtva nasilja, ali i svatko tko mu želi pomoći. 

U veljači 2015 završen je projekt „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“, koji je uključivao brojne aktivnosti usmjerene na jačanje prava djece da budu sigurna od nasilja. Kroz projekt je naglašen pristup usmjeren na dijete, pri čemu glavnu ulogu imaju svi sustavi uključeni u zaštitu prava djece, a posebno je naglašena međusobna suradnja i odgovornost svakog pojedinca da djeluje u najboljem interesu djeteta. U sklopu projekta je nastala publikacija „Svi mi smo sustav“ kao rezultat istraživanja u kojem je sudjelovalo gotovo 6.000 mladih, roditelja i djelatnika škola, vrtića i važnih sustava zaštite djece, medija i lokalne samouprave iz cijele Hrvatske. Namijenjena je svima koji se bave pitanjem zaštite, poštivanja i promocije prava djece. Cilj joj je osvijestiti i informirati o odgovornosti svakoga od nas, a posebno stručnjaka iz područja odgoja i obrazovanja, zaštite djece i organizacija civilnog društva da smo svi mi sustav zaštite djece.

Publikaciju „Svi mi smo sustav“ u pdf formatu možete preuzeti ovdje.

 

 

Konfererecija „Svi smo mi sustav“, održana 30. siječnja 2015. u Panorama Zagreb Hotelu, završna je aktivnost projekta „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“. Projekt uključuje brojne aktivnosti usmjerene na jačanje prava djece da budu sigurna od nasilja, u čemu glavnu ulogu imaju otvaranje i jačanje dijaloga svih uključenih u zaštitu prava djece. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih, Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge.

Konferenciju je otvorila Silvija Stanić iz Udruge roditelja „Korak po korak“, a prisutnima su se zatim obratili Dubravka Marušić iz Ministarstva socijalne politike i mladih, Darko Tot iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Stela Fišer Marković iz Ureda Vlade RH za udruge. 

Prepreke boljem funkcioniranju sustava zaštite djece od nasilja:

- istraživanje je pokazalo da 50% odgojno obrazovnih djelatnika ne prijavljuje nasilje, 62% roditelja i 44% mladih nikada nije bilo na edukaciji vezano za nasilje, 77% roditelja i odgojno obrazovnih djelatnika smatra da institucije ne djeluju po hitnom postupku što ukazuje da je nasilje nad djecom problem koji je važno prepoznati i na njega reagirati. 

- ni roditelji, a ni stručnjaci koji rade s mladima ne znaju dovoljno o propisima koji štite djecu od nasilja, a prepoznaju i druge sustavne probleme u pristupu zaštiti djece zbog čega se može čak i reći da je sustav taj koji čini dodatnu ili sekundarnu viktimizaciju.

U okviru projekta „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“,  u Dubrovniku je,  27. i 28. 11. 2014. održana radionica na temu „Svi smo mi sustav“. Radionicu su organizirale Udruge „Korak po korak“ iz Zagreba i Feniks iz Dubrovnika u suradnji sa Sanjom Orešković Vrbanec iz Udruženja „Djeca prva“, Zagreb. Na radionici je izrađen plan konkretnih mjera za uspješniju zaštitu djece na području Dubrovačko-neretvanske županije. Na radionici su sudjelovali odgojno obrazovni djelatnici, zaposlenici centara za socijalnu skrb,  i policije, predstavnici udruga, roditelji i predstavnici lokalne samouprave. 

 

Nakon održavanja  okruglog stola „Sigurnost djece (ni)je posao?“ 6.10.2014. u Zagrebu, održani su okrugli stolovi iste tematike u Dubrovniku 21.10.2014., u organizaciji udruge Feniks, u Belišću 23.10.2014., u organizaciji udruge Portal Alfa, u Rijeci, 29.10.2014., u organizaciji udruge U.Z.O.R. i Puli, 30.10.2014., u organizaciji udruge Alfa Albona. 

U nastavku sljede zaključci i preporuke:

Osiguravanje zaštite djece od nasilja nailazi na različite probleme, osobito u primjeni postojećih propisa i suradnji različitih dionika u osiguravanju žurnosti i kvalitete provedbe. Ključne preporuke za uspješniju primjenu propisa i zaštitu djece od nasilja su:

  • Potreba za sustavnom edukacijom svih dionika, od mladih i roditelja do stručnjaka, pri čemu uz informiranje o propisima naglasak dodatno treba biti na razvoju kompetencija, osobne odgovornosti te motivacije za djelovanjem
  • Veće ulaganje u razvoj roditeljskih kompetencija uz naglasak na uključivanje svih roditelja u edukativne aktivnosti i izgradnju partnerskog odnosa roditelja i stručnjaka
  • Važnost uspostavljanja efikasnijih institucionalnih mehanizama međusektorske i međuresorne suradnje kako bi se izbjeglo nepovjerenje među sustavima i dodatna viktimizacija djece i obitelji
  • Aktivnosti i programi podrške djeci i obiteljima trebaju biti utemeljeni na utvrđenim potrebama te znanstveno praćeni i evaluirani. Takve primjere dobre prakse treba poticati i osiguravati im podršku
  • Potaknuti razmjenu informacija među stručnjacima i žurnost postupanja za zaštitu djeteta
  • Koristiti mogućnosti lokalne samouprave kako bi se izgradili efikasniji lokalni mehanizmi djelovanja u skladu s lokalnim potrebama
  • Koristiti resurse udruga i graditi partnerstva institucija s udrugama pri čemu je važno povećati prepoznatljivost aktivnosti udruga, ali i evaluirati  njihove programe te podržavati provedbu programa koji  su pokazali učinkovitost

ZAKLJUČNO: neophodno je voditi se primarno najboljim interesom djeteta i njegovom dobrobiti te poticati osobnu i profesionalnu odgovornost u zaštiti sigurnosti djece.