Poremećaji pažnje uz hiperaktivnost

Ponedjeljak, 19 Srpanj 2010 09:51

Jedan od mogućih uzroka poteškoća i neuspjeha u školi jest poremećaj pažnje uz hiperaktivnost (ADHD). Dijete s ADHD-om ima poteškoće u usmjeravanju i održavanju pažnje – u slušanju što drugi govori, u čekanju da dođe na red, u završavanju zadatka ili vraćanju na zadatak nakon što je prekinuto. Djeca koja su hiperaktivna usto su krajnje nemirna, imaju poteškoća sa sjedenjem, prekomjerno trče i penju se, stalno su u pokretu, a imaju i problema s vršnjacima.
Sljedeći popisi mogu pomoći roditeljima u zaključivanju ima li dijete simptome ADHD-a. Ako dijete ima značajan broj ovih simptoma i ako ti simptomi traju šest mjeseci ili dulje, o svojim zapažanjima trebaju razgovarati s liječnikom.

 

Djeca s ADHD-om u dobi od 3 do 6 godina:

  • Stalno su u pokretu;
  • Teško im je mirno sjediti za vrijeme obroka;
  • Igračkama se igraju tek kratko vrijeme, jure od jedne aktivnosti do druge;
  • S poteškoćama odgovaraju na jednostavne zapovijedi;
  • Igraju se na način koji se čini bučnijim nego kod ostale djece;
  • Govore bez prestanka i često prekidaju druge;
  • Teško im je dijeliti, čekati na red, stajati mirno u redu;
  • Često uzimaju stvari od drugih bez mnogo obzira za tuđe osjećaje;
  • Redovito se “loše” vladaju;
  • Teško održavaju prijateljstva;
  • Odgojiteljice u vrtiću opisuju ih kao "teške" ili "problematičnog ponašanja".


Djeca s ADHD-om u dobi od 6 do 12 godina:

  • Često poduzimaju opasne pothvate ne razmišljajući o posljedicama;
  • Vrpolje se i meškolje nemirno na stolcu i često šeću u učionici;
  • Lako odvraćaju pozornost i ne dovršavaju dužnosti ili zadatke;
  • S poteškoćama prate upute;
  • Igraju se na otvoreno agresivan način;
  • Govore u neprikladno vrijeme i često nepromišljeno "bubnu" odgovore;
  • S teškoćom čekaju u redu ili da dođu na red u igrama;
  • Neorganizirana su i često gube stvari –  čine nemarne pogreške;
  • Imaju neujednačen školski uradak;
  • Društveno su nezrela, imaju malo prijatelja i lošu reputaciju među vršnjacima;
  • Učitelji ih označuju kao "nemotivirane", "lijene", "sanjalice", ili  "problematičnog ponašanja";


Deficit pažnje bez hiperaktivnosti
Djeca koja imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti (ADD = Attention Deficit Disorder), imaju iste simptome kao djeca s ADHD-om, osim što ne pokazuju znakove pretjerane aktivnosti. Ona trebaju isti tretman kao djeca s ADHD-om. Mogu izgledati spora, bojažljiva ili nemotivirana. Često imaju slabiji uspjeh u školi i učitelji i roditelji misle da su lijena.      
Oko 5% djece ima poteškoće u održavanju pažnje, često povezane s hiperaktivnim poremećajem. Problem je oko 4 puta češći kod dječaka nego kod  djevojčica. Ove poteškoće započinju u ranom djetinjstvu, iako se većina slučajeva ne dijagnosticira do početka školovanja.

Što uzrokuje ADHD?
Prema dosadašnjim istraživanjima, smatra se da:

  • Djeca s ADHD-om imaju neravnotežu u tvarima koje šalju poruke u mozak (neurotransmiterima). To dovodi do poteškoća “filtriranja” podražaja iz okoline i stoga ne mogu odvojiti bitne od nebitnih podražaja.
  • Nasljeđe ima određenu ulogu u nastajanju ADHD-a.
  • ADHD može biti povezan s razvojnim problemima

 

ŠTO MOGU UČINITI RODITELJI?
Svakako je potrebno obratiti se liječniku i drugim stručnjacima radi utvrđivanja adekvatnog tretmana djetetovih poteškoća.

Osim toga, roditelji mogu učiniti i mnoge stvari koje će pomoći djetetu u kontroli ponašanja:

  • Prihvatite djetetova ograničenja –nemojte očekivati da ćete otkloniti hiperaktivnost – nastojite je držati pod razumnom kontrolom.
  • Osigurajte mogućnost “trošenja” energije – to mogu dnevno biti aktivnosti kao što su trčanje, sport, duge šetnje…
  • Želite li dijete motivirati da se duže vrijeme zadrži na nekom zadatku, osigurajte mu male nagrade – to mogu biti jednostavne pohvale, komplimenti ili pak zagrljaj.
  • Učite ga planiranju. Upozorite ga koliko vremena ima na raspolaganju za neku aktivnost (npr. 20 min. za pospremanje).
  • Držite se ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti. Neka vaše dijete uvijek u isto vrijeme ustaje, jede, kupa se, kreće u školu, odlazi na spavanje.
  • Obratite pažnju kad se ponaša primjereno: uputite mu ljubazne riječi, zagrlite ga, pogledajte ga i nasmiješite se.
  • Ako dijete reagira agresivno (udaranjem, bacanjem stvari, urlanjem i sl.), dobro je udaljiti ga iz trenutne situacije (time out). Poželjno je sačekati da se smiri i tada razgovarati o problemu. Provjerite je li razumjelo posljedice takvog ponašanja.
  • Pomozite mu da razvije socijalne vještine (da dijeli svoje stvari s drugima, razgovara pristojno, da sluša druge, da ne izgleda zaposleno dok mu drugi govore i sl.). Organizirajte druženja djece kod svoje kuće i pod vašim nadzorom – ohrabrite dijete da pozove prijatelje i vršnjake kući na igru. Pokušajte im pomoći u strukturiranju igre.


Kod sumnje na ADHD potrebno je što ranije započeti s tretmanom. Tretman i pomoć okoline dovode kod djece s poteškoćama u održavanju pažnje do znatnog smanjenja poteškoća. Iako njihove posebnosti najčešće ostaju tijekom cijelog života, puno manje ometaju njihovu uspješnost kad prestanu sa školovanjem, osobito ako odaberu zanimanja u kojima će njihove poteškoće manje ometati ili čak postati prednosti.
Pomoć i podrška koju djeca s ADHD-om dobivaju od roditelja, učitelja i stručnjaka, može im pomoći da odrastu i postanu uspješne i sretne odrasle osobe.