PIŠE: Mia Krpan, mag.psych.

Događaji poput pandemije virusa koji nas je nedavno potresao, a usporedno s time i potres te podrhtavanja tla koje su doživjeli građani grada Zagreba, mogli su potaknuti javljanje nekih od neugodnih emocija – straha, tuge, ljutnje, tjeskobe. Prirodne katastrofe, zbog karakteristika neočekivanosti i nenadanosti, mogu potaknuti i psihološka stanja poput osjećaja bespomoćnosti i ranjivosti (Weaver & Clum, 1996).

Kako bismo lakše shvatili što nam se događa kada doživimo intenzivne neugodne emocije uslijed traumatskih i kriznih događaja i kako si pomoći s njima, prvo ćemo objasniti što je uopće emocija i kako do nje dolazi. Emocija kao složeni subjektivni doživljaj i stanje, nužno obuhvaća popratnu tjelesnu (fiziološku) reakciju kao npr. ubrzani rad srca, znojenje i slično. Tijekom prvog koraka psihološkog doživljaja neke emocije stvori se percepcija situacije, nakon čega uslijedi fiziološko uzbuđenje, zatim se stvori subjektivni doživljaj te na kraju izražavanje same emocije. Svi ovi procesi odvijaju se gotovo istodobno te je nekada teško utvrditi koja je to točno misao prethodila našoj emocionalnoj reakciji ili točno definirati emociju koja nam se javila. Npr. tijekom stanja u kojem osjećamo strah, bilo da vjerujemo kako je život ili zdravlje ugroženo nama bilo našim bližnjima, u tijelu i umu događa se niz reakcija. Prvo se mišići stegnu kako bi bili spremni na akciju i srce vam počne brzo tući kako bi brže provodilo krv do mišića i mozga gdje je najpotrebnije. Počnete ubrzano disati kako biste dobili više kisika koji vam je potreban za energiju i počnete se znojiti kako biste spriječili da vam se tijela pregriju. Usta vam se posuše i u trbuhu osjećate previranja. Ove tjelesne promjene nisu znak da nešto nije u redu već pokazuju da vaše tijelo čini ispravnu stvar da pripremi samo sebe na situaciju. U uvjetima opstanka, strah je stoga, vrlo vrijedna reakcija. Ovakvo stanje tijela naziva se borba ili bijeg i ove su se reakcije razvile kako bi nas zaštitile i koristile nam - kada se odviju na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Intenzivna emocija je i jedna od četiri reakcije na traumatski događaj; dok ostale reakcije uključuju šok, prihvaćanje i oporavak. Faza jakih emocija može trajati dugo i može uključivati povlačenje, poremećaj spavanja, apetita, gubitak koncentracije, povećanje unosa alkohola/droga i slično. Emocije koje se javljaju pritom mogu biti osjećaj tuge, beznadnosti, neočekivanosti, gubitka kontrole i bespomoćnosti. Može se javiti preplavljenost osjećajima s izraženim osjećajem osobne ranjivosti i uznemirenosti koji traje određeno vrijeme i dovodi do prekida uobičajenog funkcioniranja (gubitka unutarnje ravnoteže). Ljudi nekada umjesto tuge i nemoći osjećaju i ljutnju jer im daje osjećaj kontrole nad situacijom. Konkretan „krivac“ za nastajanje pandemije i potresa ne postoji, stoga ljutnja može biti i pogrešno usmjerena. Naše reakcije na krizu slične su onima u procesu tugovanja jer i krizni događaj uključuje prijetnju gubitkom ili stvarni doživljaj gubitka nečega nama vrijednog (u našem slučaju zdravlja, osjećaja sigurnosti, zaposlenja, krova nad glavom, druženja s bliskim ljudima..).

Jedna od najvažnijih karakteristika načina suočavanja sa stresom je naša procjena važnosti i značenja situacije (npr. Jesam li u opasnosti?) i procjena mogućnosti naše kontrole (npr. Mogu li utjecati na događaj, mogu li kontrolirati ovu situaciju?). Većina ljudi će situacije u kojima smo se našli procijeniti vrlo važnima i opasnima međutim, ono u čemu će se razlikovati jest procjena kontrole nad situacijom. Osjećaj kontrole je bitan u ovakvim događajima i važno je osvijestiti da npr. ponašanja drugih ili vrijeme trajanja pandemije nisu u našoj kontroli. Ono što npr. možemo kontrolirati je pridržavanje epidemioloških mjera, informiranje o tehnikama disanja za opuštanje ili ograničavanje vremena provedenog čitajući vijesti.

Još neki od načina kako si možemo pomoći u održavanju mentalnog zdravlja je vjerovati u bolje, nadati se boljem, usmjeravati pažnju na pozitivne aspekte (to može biti pohvala samome sebi za neku sitnicu na koju ste se konačno odlučili) ili na smješne dijeliće nove svakodnevnice. Razmislite i koje su to aktivnosti zbog kojih se osjećate ugodno, korisno, proaktivno, produktivno ili kreativno te probajte početi s provedbom nekih od njih. Socijalna podrška je isto tako jedan od važnih faktora koji utječu na nošenje sa stresom; usmjerite se više na osobe koje su tu za vas i uz koje se osjećate ugodno, s kojima možete razgovarati o tome što mislite i osjećate. Ako osjećate potrebu za dodatnom podrškom, traženje stručne psihološke pomoći u nošenju s emocijama, mislima ili situacijom je također dobar korak u vraćanju osjećaja kontrole u svoj život.

Nije lako svakodnevno se nositi s proživljenim traumatskim događajima uz sve uobičajene životne stresore i neizvjesnosti no, uložite vremena u rad na sebi. Nikako se nismo mogli unaprijed psihički pripremiti na ovakve iznenadne događaje pa ni ne možemo očekivati od sebe da ćemo odmah početi funkcionirati kao da je sve u redu. Za početak probajte osvijestiti svoje potrebe, misli i osjećaje, zahvaliti si za male svakodnevne pobjede i dati si vremena za oporavak.

Newsletter